Crkva prije obnove

Zbor Ilindan

Između Sanskog Mosta i Bosanske Krupe nalazi se mirno selo Lipnik. Delio se na Gornji i Donji Lipnik, a svaki od njih se sastojao od više zaseoka.

Donji Lipnik činile su familije : Jovići, Mrđe, Bašići, Milinovići, Babići, Mutići,
Praštali, Bilbije i Jovanovići. A Gornji Lipnik: Stanići, Delići, Šainovići, Davidovići, Korice, Stričići, Majkići, Ðurići, Kozin i Ćutuke

Lipnik pripada opštini Sanski Most od kog je udaljen 20 km. Inače na 10km je od Lušci Palanke, a na oko 24 km od Bosanske Krupe.

Ovo selo je smešteno u podnožju Grmeča sa istočne strane. Put je bio asfaltiran 15km od Sanskog Mosta do Modrašnice, ostalo je nasipano kamenom.

Bogat je šumama: bukvom, brezom, hrastom i dva-tri zasadnika bora.... Kopao se i šljunak u Repištima (Donji Lipnik) i na Glavici više Ðurića. Takođe je imao puno izvora i vrela. Od Ðurića prema Bosanskoj Krupi i Grmeču pružao se divan pogled. Selo je bilo veselo i ujedno mirno. Bilo je divno za odmor.

Sve do 1974, kada je dovedena voda do kuća, meštani su morali na obližnja vrela i izvore po vodu. 1972 je dovedena struja u selo..

Stanovnici su se bavili zemljoradnjom, gajili kukuruz, žito, zob... Pošto su gajili dosta stoke, useve nisu prodavali dalje, vec su oni ostajali u selu za potrebe meštana.

Manji broj Lipničana se selio u inostranstvo ili u veće gradove radi boljeg života, školovanja dece... Oni koji nisu mogli da si priušte to ostajali su u selu, a njihova deca školovala su se u Lipniku prva četri razreda, a dalje su išli u Hašane. Zbog retkog dolaska autobusa deca su najčeće išli po par km peške i po najvećoj zimi. Uprkos svemu deca su se ipak školovala. Autobus je dolazio dva puta dnevno, na relaciji Sanski Most-Kozin

Lipnik je pre rata brojio oko 170 domaćinstava. Tokom rata svi su izbegli na razne krajeve RS i Srbije, da bi se nakon rata vratila samo 3 domaćinstva, tako da je Lipnik danas opustošen. 
Postojala je jedna crkva Sv. Ilije u centru Lipnika, gde se održavao zbor, jedan od važnijih događaja za meštane. Koliko su zborovi bili važni i zabavni meštanima govori i to da su jako bili posećeni, a održavali su se na Vidovdan u Donjem Lipniku i na Petrovdan u Kozinu ...
Takodje u Lipniku pored osnovne škole bio je i dom u kom se subotom okupljala sva omladina i gde su se održavale neke važnije priredbe i svečanosti.

Legenda o nastanku imena sela Lipnik


Na zapadnoj strani sela Lipnik ima vrh koji se zove Kućan. Na vrh Kućana bijaše velika lipa čiji se hlad širio kad se sunce rađa ¾ sata hoda na zapad, a kad počiva opet ¾ sata hoda na istok. Osim dva jutra (dva dana oranja) oranice, oko lipe je bila sve sama sitnogorica, nazvana šuma Strmonoga. Pod vrhom Kućanom, u šumi Strmonogi bio je srpski pravoslavni manastir.
Iguman manastira ode do age i zatraži dozvolu da iskrči sitnogoricu oko manastira i pretvori je u ziratnu zemlju. Aga mu to drage volje dopusti i reče: «Koliko god hlad one velike lipe na Kućanu zahvata sitnogorice ti iskrči u korist manastira i niko ti od krčevine haka (godišnje davanje dijela prinosa sa zemlje – porez) neće tražiti. A ja ću ti na hućumetu (državna vlast) senet (ispravu) dati.»
Otac iguman, uz pomoć parohijana, iskrči sitnogoricu koliko god je hlad lipe zahvatao i dobije od age  ispravu kojom on tu krčevinu poklanja manastiru. Kaluđeri krčevinu nazvaše Lipnikom, zbog velike lipe, i tako selo oko manastira dobi ime koje i danas nosi. Kasnije seljaci prigrabiše manastirsku zemlju, a Turci u jednoj buni spališe manastir.

Pripremila: Gordana Milaković (prema zapisu Petra Ivančevića, 1891. i pričanju Đuje (Mrđa) Kokot, rođene 1929. u Lipniku)


http://lat.rtrs.tv/program/tekst.php?id=1719-   ILINDANSKO ZVONO U LIPNIKU RAZBUDILO PODGRMEČ